OSLOBOĐENJE: Ukradena djela BiH neprocjenjive vrijednosti izlažu se po Srbiji

OSLOBOĐENJE: Ukradena djela BiH neprocjenjive vrijednosti izlažu se po Srbiji
Septembar 20 11:49 2018 Printaj ovaj članak

Uz pomoć Centra protiv krijumčarenja umjetninama iz Tuzle, lista umjetničkih djela za kojima traga Interpol znatno je uvećana, a dokumentovan je nestanak njih 109

Tokom rata, ali i u poratnom periodu, iz Bosne i Hercegovine nestale su hiljade umjetničkih djela. U bazi Interpola odnedavno je njih stotinjak i to zahvaljujući Centru protiv krijumčarenja umjetninama, osnovanom u Tuzli prije četiri godine, koji je dosad u svojoj bazi zaveo 109 nestalih umjetničkih djela.

Nacionalno blago

Nestala su, između ostalih, djela “Portret Meše Selimovića” Ismeta Mujezinovića, “Autoportret” Božidara Jakca, koje je prijavila Međunarodna galerija portreta Tuzla, zatim “Mjesečina na Ženevskom jezeru” Ferdinanda Hodlera, “Grob sv. Spiridona” grčkog majstora i “Savaot” italijanskog majstora, koja su nestala iz Umjetničke galerije BiH, a tu su i djela iz privatne kolekcije Mulabdić “Magdalena” Đoke Mazalića i “Ženski akt” Petra Tiješića.

“CIJELU TUZLU OPASALA GUJA” / PETAR TIJEŠIĆ /

– Vrijednost ovih djela je neprocjenjiva. O tržišnoj cijeni je teško govoriti, ali vrijednost za kulturni identitet BiH je ogromna. Ovdje se radi o kulturnom identitetu, o djelima domaćih, ali i stranih majstora, koja imaju veliku umjetničku, ali i kulturno-istorijsku vrijednost, kaže nam Dženan Jusufović, direktor Centra, ujedno i direktor Međunarodne galerije portreta Tuzla, odakle je i krenula priča o borbi protiv krijumčarenja umjetninama.

Sve je počelo 2011, kada je Jusufović preuzeo funkciju direktora. Odmah po preuzimanju dužnosti uočio je brojne nepravilnosti i odlučio napraviti detaljnu inventuru. U saradnji sa Gradskom upravom imenovana je i komisija sa Mevludinom Ekmečićem na čelu, ujedno jednim od osnivača ove galerije.

“TITO” / SAFET ZEC /

– Nakon šest mjeseci utvrđeno je da nedostaje mnogo djela. Obavijestili smo policiju i mislio sam da smo usamljeni u tome, jer niko dotad nije o tome javno govorio. Tad smo vidjeli da je to problem svih institucija, ali da sve prijave nadležnim organima stoje negdje u ladicama. Nakon toga, 2013. je bila i međunarodna konferencija, bili su tu predstavnici zemalja susjeda i ja sam imao priliku da govorim o krađi umjetnina iz BiH. Mnogima se to nije svidjelo, ali priča je krenula. Osnovali smo centar i sad imamo dobar osnov za ozbiljnije hvatanje ukoštac sa krijumčarenjem umjetnina, ističe Jusufović za Oslobođenje.

“MJESEČINA NA ŽENEVSKOM JEZERU” FERDINANDA HODLERA UKRADENA JE IZ UMJETNIČKE GALERIJE BIH

– Ubrzo potom, u saradnji sa Umjetničkom galerijom BiH evidentirano je da nedostaje 51 djelo, ali su u bazu nestalih umjetnina, formiranu prošle godine uvrštena njih 44, dok je iz Međunarodne galerije portreta BiH uvršteno 61 djelo. Iz privatne kolekcije porodice Mulabdić uvrštena su četiri djela, sva proglašena nacionalnim blagom BiH.

Upravo su ova četiri djela pokazala razmjeru krađe umjetnina u BiH, najviše za vrijeme rata. Ona su ukradena od Envera Mulabdića, ali se trenutno nalaze u vlasništvu kolekcionara iz Novog Sada i proglašena su i nacionalnim blagom Srbije.

– Djela porodične zbirke Mulabdić, koja su na listi Interpola od februara ove godine, proglašena su nacionalnim dobrom BiH, ali se ona nalaze na teritoriji Srbije i redovno se izlažu na izložbama. To je nešto što je teško pojmiti. Prvo, zašto sama država BiH nije prijavila nestanak svog nacionalnog blaga? A sad kad su prijavljena Interpolu, zašto niko ne čini napore da ih vrati u BiH i vlasniku, opravdano pita Jusufović.

“PORTRET MEŠE SELIMOVIĆA” ISMETA MUJEZINOVIĆA POSLJEDNJI PUT JE VIĐEN 2007. GODINE/

Iako je u bazi nestalih umjetnina evidentirano samo 109 djela, iz BiH je prema slobodnim procjenama nestalo na hiljade njih. Veliki broj je nestao iz Muzeja istočne Bosne, iz Kulturnog centra Bugojno, odakle nedostaje zbirka, zatim iz Muzeja pozorišne umjetnosti BiH, Muzeja književnosti i drugih privatnih kolekcija.

– Radimo na dokumentovanju tih djela i čim budemo imali svu potrebnu dokumentaciju, ona će ući u bazu, a potom, nadamo se, i na spisak Interpola. Ono što moramo uraditi jeste spriječiti nestajanje novih djela. Tu se mora uključiti cijela struktura vlasti, ali posebno Ministarstvo civilnih poslova BiH, koje treba jasno da kaže jesu li urađeni popisi djela u muzejima, galerijama i slično. Ako jesu, a trebali su biti s obzirom da smo potpisnici brojnih konvencija koje su to naložile, moramo znati šta to imamo i na koncu šta nedostaje i ko je odgovoran, naglašava Jusufović.

“MAGDALENA” ĐOKE MAZALIĆA, UKRADENA IZ PRIVATNE KOLEKCIJE PORODICE MULABDIĆ, NALAZI SE U NOVOM SADU/

Kada je riječ o krađi umjetnina, u svijetu prevladavaju tzv. krađe u bijelim rukavicama, što znači da su u krađu uključene uglavnom osobe institucije, galerije ili muzeja, iz koje je djelo nestalo. Upravo zbog toga, smatra Jusufović, mora se uspostaviti jasna odgovornost.

Redovni popisi

Ne želim nikoga okriviti, ali u 90 posto slučajeva, što je situacija u cijelom svijetu, umiješani su ljudi iz ustanova. Ako uzmete instituciju koja ima u depou pet hiljada ili milion djela, ako se ne rade redovni popisi, teško možete znati šta se nalazi u njima, pa može proći 20 ili 30 godina dok otkrijete da nešto nedostaje. Moraju se narediti popisi i ljudi moraju početi raditi svoj posao, poručuje Jusufović.

Da su umjetnička djela na meti, potvrđuju i novije krađe, poput kolekcije Marija Mikulića, koja je djelimično vraćena, ili Seada Čerkeza, koja je pronađena u roku od 24 sata od krađe. Jedno od najvrednijih djela Međunarodne galerije portreta Tuzla je “Portret Meše Selimovića”, koji je posljednji put viđen 2007. godine na izložbi u Doboju.

Izvor: Oslobođenje